POSTAVIO SI JE CILJ DA ŽIVI ZAUVIJEK: Ovaj 18-godišnjak planira proživjeti stotinu godina na Zemlji, a zatim prebaciti mozak u matriks!

Živimo u vremenu u kojem se granica između znanstvene fantastike i stvarnosti briše brže nego ikada prije. Dok se većina mladih ljudi na pragu punoljetnosti bori s odabirom karijere, fakulteta ili kupnjom prvog automobila, jedan 18-godišnjak izazvao je lavinu reakcija svojom nesvakidašnjom odlukom: njegov primarni životni cilj jest biološka besmrtnost, a potom prelazak u digitalne simulacije.

Ova neobična ideja nije nastala preko noći. Potaknuta knjigama poput 'Homo Deusa' i naglim uzletom umjetne inteligencije nakon globalne pandemije, mladom je vizionaru jasno dala do znanja da ljudski rod ulazi u novu eraciju. Njegov plan ne uključuje tek puko starenje u ljudskom tijelu. On planira proživjeti stotinu godina na Zemlji, ostvariti golemo bogatstvo, a zatim prebaciti svoju svijest u računalne simulacije gdje bi proživljavao nebrojene živote — od rimskog cara Cezara do skromnog ratara iz kamenog doba.

Read nextPANIKA NA DIGITALNIM KARTAMA: Google povukao AI alat jer su ljudi počeli lažirati ratne zone na stvarnim adresama!

Javnost je, očekivano, podijeljena u dva oštro suprotstavljena tabora.

S jedne strane nalaze se tehno-optimisti koji tvrde da je ovakav cilj sasvim realan. Jedan promatrač ističe kako je put od prvih koraka interneta do naprednih modela umjetne inteligencije trajao svega četrdesetak godina. U kombinaciji s najnovijim dostignućima u genskoj terapiji i senoliticima — lijekovima koji uništavaju ostarjele stanice — znanstvenici su već uspjeli pomladiti tkiva i izliječiti oštećenja mozga kod laboratorijskih miševa. Zagovornici transhumanizma tvrde da su šanse za postizanje biološkog pomlađivanja u sljedećih pola stoljeća izuzetno visoke.

Međutim, skeptici i filozofi upozoravaju na mračnu stranu ove futurističke vizije. Jedan kritičar naglašava da bi tehnologija besmrtnosti, čak i ako postane moguća, bila dostupna samo ultra-bogatoj eliti, čime bi se stvorila najdublja klasna podjela u povijesti čovječanstva. Drugi ukazuju na stravične ekološke i infrastrukturalne posljedice prenaseljenosti planeta koji jednostavno ne može izdržati milijarde ljudi koji nikada ne umiru.

Najjači filozofski protuargument leži u samoj prirodi ljudskog postojanja. Mnogi smatraju da je smrt upravo ono što životu daje smisao i ljepotu. Bez konačnosti, svaka odluka gubi svoju težinu, a motivacija za stvaranjem i proživljavanjem trenutka nestaje.

Pitanje ostaje otvoreno: jesmo li na pragu najvećeg civilizacijskog skoka ili u zabludi koja nas udaljava od stvarnog života?

Ovu fascinantnu dilemu i sve njezine skrivene opasnosti detaljno raščlanjuju voditelji u novoj epizodi podcasta Kvantni Skok.