Slomljeni snovi i tihi krik: Je li tržište rada zaboravilo na autistične i bolesne?

Od prošlog listopada, život se pretvorio u niz odbijanja. Osjećam se kao da gubim razum, dok bezuspješno tražim posao u svijetu koji tvrdi da 'nitko ne želi raditi'. Autističan sam, što mi otežava razgovore i čini intervjue izvorom neizdrživog stresa. Često se blokiram, ne znajući odgovoriti na 'čudna' pitanja koja mi postavljaju, što rezultira odbijenicama čak i tamo gdje su mi rekli da će 'zaposliti doslovno bilo koga'.

Fizička ograničenja – ozlijeđen gležanj i neoperabilna kila – sprečavaju me u obavljanju fizički zahtjevnih poslova. Bez diplome, certifikata ili specijaliziranih vještina, lista mogućnosti postaje zastrašujuće kratka. Pokušao sam sve: rad na daljinu (previše nestabilno), zdravstvo, ugostiteljstvo, maloprodaju, čak sam bio i čistač. Svaka tvornica kojoj sam se prijavio me je odbila. Više puta sam dobio otkaz jer jednostavno nisam bio 'dovoljno dobar'.

Read nextODJAVIO GA PA PRISILIO NA RAD: Šef restorana godinama zakidao radnika za desetke tisuća eura!

Osjećam se kažnjeno zbog samog postojanja. Unatoč trudu, nikada nisam bio nagrađen, uvijek mi se šalje poruka da ništa što činim nije dovoljno. Sestre mi predlažu invalidsku mirovinu, ali to je dugotrajan proces koji vodi u siromaštvo, uništavajući svaku nadu da ću ikada pobjeći iz ovog grada. Kako je moguće da svijet viče 'nitko ne želi raditi', dok ja doslovno preklinjem za posao?

Strukovna rehabilitacija, kojoj sam se pridružio početkom godine, pokazala se beskorisnom. Savjetnici samo guglaju oglase za posao, nešto što mogu i sam. Nema stvarne pomoći, nema smjernica, samo puko gubljenje vremena.

Na apsolutnom sam dnu, s mračnim mislima koje me prate svaki dan. Posljednje desetljeće života osjećam se kao duga, spora silazna spirala koja ubrzava. Sve što želim je zarađivati za život, ali svijet kao da je odlučan to mi onemogućiti.

**Reakcije javnosti: Dva pogleda na borbu**

Your brand, right here.Reach story-obsessed listeners in 45+ languages → advertise on Avonetics

Priča je izazvala lavinu reakcija, podijelivši ljude u dva tabora. Jedni smatraju da je problem u sustavu, dok drugi naglašavaju osobnu odgovornost.

"Ovo je sramotno! Sustav iznevjerava ljude s autizmom i nevidljivim invaliditetima", komentirao je jedan čitatelj. "'Nitko ne želi raditi' je laž. Ljudi žele, ali ih nitko neće zaposliti zbog predrasuda i neprilagođenih uvjeta. Poslodavci moraju preuzeti odgovornost i stvoriti inkluzivnije okruženje." Drugi su dodali da su "strukovna savjetovališta često nekompetentna i samo birokratska, bez stvarne pomoći onima kojima je najpotrebnija."

S druge strane, neki smatraju da pojedinac mora biti proaktivniji. "Moraš prestati žaliti samog sebe i biti realan sa svojim vještinama", napisao je jedan komentator. "Postoje poslovi koji ne zahtijevaju puno interakcije ili fizičke sposobnosti, samo ih treba pronaći. Možda je problem u pristupu, a ne u sustavu. Treba istraživati nišne poslove, razmisliti o prekvalifikaciji ili volontiranju kako bi se steklo iskustvo." Neki su sugerirali da "programi rehabilitacije mogu biti korisni ako se osoba aktivno uključi i iskoristi resurse koje nude, umjesto da očekuje da će im se posao sam naći."

Ova potresna priča i oprečni stavovi javnosti bit će tema rasprave u novoj epizodi 'Uredskog Kaosa'.